POD JORGOVANOM

“Ko ti, šćeri, pokida đerdane? Ko ti prosu biser i merdžane?” “Jutros rano ja u baštu, mati, Odoh prve jorgovane brati, Za đerdan mi zape rosna grana, Pa se prosu ispod jorgovana…” “A što su ti mutne oči tako? Kô da nisi spavala nikako?” “Negdje slavuj pjevaše sa grane, Pa ga slušah sve do zore…